Dijabetes tipa 2 karakterizira greška u načinu na koji tijelo kontrolira i koristi šećer (glukozu) kao gorivo. Ovaj dugotrajni (kronični) poremećaj uzrokuje višu koncentraciju šećera u cirkulaciji. To može na kraju uzrokovati probleme kardiovaskularnog, neurološkog i imunološkog sustava.
U osnovi postoje dva povezana problema kod dijabetesa tipa 2. Naime, gušterača ne stvara dovoljno inzulina, hormona koji regulira transport šećera u stanice, a one slabo reagiraju na inzulin, što znači da je potrebna snižena konzumacija šećera.
Dijabetes tipa 2 prije se nazivao dijabetesom kod odraslih, međutim dijabetes tipa 1 i tipa 2 mogu se razviti i u dojenačkoj dobi ili zrelosti. Dijabetes tipa 2 češći je u starijih osoba, ali povećanje broja pretilih mladih dovelo je do njegova porasta kod mlađih osoba.
Naime, dijabetes tipa 2 nema lijeka, iako smanjenje tjelesne težine, zdrava prehrana i tjelovježba mogu pomoći u upravljanju bolešću. Ako hrana i tjelovježba nisu dovoljni za održavanje šećera u krvi pod kontrolom, možda će biti potrebno koristiti lijekove za dijabetes ili terapiju inzulinom.
- Simptomi dijabetesa tipa 2
- Koji su sve uzročnici dijabetesa tipa 2?
- Kako se dijabetes tipa 2 dijagnosticira?
- Na koje se sve načine dijabetes tipa 2 može liječiti?
- Moguće komplikacije koje se razvijaju kod osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2
- Život s dijabetesom tipa 2
Simptomi dijabetesa tipa 2
Simptomi dijabetesa tipa 2 mogu biti toliko suptilni da ostaju neprimijećeni. Otprilike 8 milijuna ljudi je zaraženo, ali nisu svjesni toga.
Među simptomima su:
- Izražena žeđ
- Česta potreba za mokrenjem
- Maglovit vid
- Razdražljivost i umor
- Utrnulost ili trnci u rukama ili stopalima
- Rane koje ne zacjeljuju
- Ponavljajuće gljivične infekcije
- Izražena glad
- Nagli gubitak težine
Također, bilo bi dobro da se posavjetujte sa svojim liječnikom ako osjetite taman osip oko vrata ili pazuha. Oni su poznati kao acanthosis nigricans i mogu ukazivati na to da vaše tijelo postaje otporno na inzulin.
Koji su sve uzročnici dijabetesa tipa 2?
Osobe s dijabetesom tipa 2 proizvode inzulin, ali njegove stanice ga ne koriste najbolje kako bi mogle. U početku, gušterača proizvodi više inzulina u pokušaju da unese glukozu u tjelesne stanice. Ali to se ne može održati zauvijek, a umjesto toga se glukoza nakuplja u krvi.
Dijabetes tipa 2 obično je uzrokovan kombinacijom čimbenika. Oni mogu uključivati:
- Geni: znanstvenici su otkrili nekoliko dijelova DNK koji utječu na to kako ljudsko tijelo proizvodi inzulin.
- Višak kilograma: prekomjerna tjelesna težina ili pretilost mogu dovesti do inzulinske rezistencije, osobito ako osoba svoju dodatnu težinu nosi oko središnjeg dijela tijela.
- Metabolički sindrom: inzulinska rezistencija često je povezana s brojnim bolestima, uključujući prekomjerni šećer u krvi, višak masnoće oko struka, visoki krvni tlak i visok kolesterol i trigliceride.
- Jetra proizvodi prekomjernu količinu glukoze: kada šećer u krvi padne, jetra proizvodi i izlučuje glukozu. Kada jedemo, šećer u krvi raste, a jetra normalno usporava i pohranjuje glukozu za kasniju upotrebu. Međutim, jetra nekih ljudi ne. Oni nastavljaju proizvoditi šećer.
- Stanice „ne komuniciraju“ dobro: stanice mogu odašiljati netočne signale ili ne prepoznaju poruke. Dijabetes se može razviti kada ti problemi narušavaju način na koji stanice proizvode i koriste inzulin ili glukozu.
- Beta stanice su slomljene: kada stanice koje proizvode inzulin otpuštaju pogrešnu količinu inzulina u pogrešno vrijeme, razina šećera u krvi pada. Visoke razine šećera u krvi također mogu naštetiti tim stanicama.
Puno je uzročnika dijabetesa tipa 2 koji su rezultat načina našeg života i na njih bi trebalo utjecati kako bi se u startu sam njegov nastanak spriječio. Ipak, kada su u pitanju ljudski geni i organizam tada nemamo kontrolu i važno je prepoznati simptome na vrijeme zbog što bržeg liječenja.
Kako se dijabetes tipa 2 dijagnosticira?
Dijabetes tipa 2 se može dijagnosticirati na različite načine. Testiranje bi se trebalo odvijati u medicinskom okruženju (kao što je liječnička ordinacija ili laboratorij). Ako je razina šećera u krvi stvarno visoka ili ako uz jedan pozitivan test postoje i tradicionalni simptomi visokog šećera u krvi, liječnik možda neće zahtijevati drugi test za dijagnosticiranje dijabetesa.
Dijabetes tipa 2 se često otkriva nakon testiranja krvi ili urina na nešto drugo. Ako se pojave simptomi dijabetesa, treba se obratiti liječniku.
Da bi se utvrdio dijabetes tipa 2, obično se moraju proći sljedeći koraci:
- Posavjetovati se sa svojim liječnikom o simptomima.
- Liječnik će pregledati urin i zakazati analizu krvi kako bi odredio razinu šećera u krvi. Obično je potrebno 1 do 2 dana da se rezultati vrate.
- Ako osoba ima dijabetes, liječnik će objasniti nalaze testova i što će se dalje dogoditi.
Test glikiranog hemoglobina (A1C) obično se koristi za identifikaciju dijabetesa tipa 2. Ovaj test krvi određuje prosječnu razinu šećera u krvi u posljednja dva do tri mjeseca.
Sljedeće je kako se tumače rezultati:
- Normalno je manje od 5,7 posto.
- Predijabetes pogađa 5,7 do 6,4 posto stanovništva.
- Dijabetes je indiciran rezultatom od 6,5 posto ili više na dva različita testa.
Ako A1C test nije dostupan ili ako postoje određeni čimbenici koji ga ometaju, liječnik može koristiti sljedeće testove za dijagnosticiranje dijabetesa:
Nasumično ispitivanje šećera u krvi: uzorak krvi će biti uzet nasumično i potvrđen ponovljenim testovima. Koncentracija šećera u krvi mjeri se u miligramima po decilitru (mg/dL) ili milimolima po litri (mmol/L). Nasumična razina šećera u krvi od 200 mg/dL (11,1 mmol/L) ili više, bez obzira na to kada je osoba zadnji put jela, implicira dijabetes, posebno kada je u kombinaciji s bilo kojim od znakova i simptoma dijabetesa, kao što su učestalo mokrenje i jaka žeđ.
Ispitivanje razine šećera u krvi natašte: nakon gladovanja tijekom noći, uzet će se uzorak krvi. Razine šećera u krvi natašte manje od 100 mg/dL (5,6 mmol/L) smatraju se normalnim. Predijabetes se definira kao razina šećera u krvi natašte u rasponu od 100 do 125 mg/dL (5,6 do 6,9 mmol/L). Ako je 126 mg/dL (7 mmol/L) ili više na dva odvojena testa, osoba ima dijabetes.
Test za oralnu toleranciju glukoze: osim tijekom trudnoće, ovaj test se obično manje koristi od ostalih. Potrebno je postiti preko noći prije nego što se popije slatki napitak u liječničkoj ordinaciji. Razina šećera u krvi provjerava se u sljedeća dva sata.
Screening: američko udruženje za dijabetes savjetuje rutinski probir dijabetesa tipa 2 s dijagnostičkim testiranjem kod svih osoba starijih od 45 godina, kao i u sljedećim skupinama:
- Osobe mlađe od 45 godina koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili su pretile i imaju jedan ili više čimbenika rizika za dijabetes
- Žene koje su imale gestacijski dijabetes
- Osobe kojima je dijagnosticiran predijabetes
- Prekomjerna tjelesna težina kod odraslih ili pretila djeca s obiteljskom poviješću dijabetesa tipa 2 ili drugim čimbenicima rizika
Mnogobrojni su načini na koje se danas može dijagnosticirati dijabetes tipa 2 zbog čega se ne bi smjelo riskirati s odgodom testiranja jer se na taj način može brzo i djelotvorno djelovati u borbi s njegovim mogućim lošim čimbenicima na ljudski život.
Na koje se sve načine dijabetes tipa 2 može liječiti?
Dijabetes tipa 2 liječi se kombinacijom modifikacija načina života i lijekova.
Promjena životnih navika
Ponekad je moguće postići željenu razinu šećera u krvi samo hranom i tjelovježbom.
Gubitak težine: gubitak viška kilograma može pomoći. Iako je smanjenje od 5% tjelesne težine korisno, čini se da je optimalno smanjiti barem 7% i zadržati ga. To ukazuje da bi pad od otprilike 5 do 6 kilograma mogao utjecati na razinu šećera u krvi kod nekoga tko teži oko 80 kilograma. Također, smanjenje tjelesne težine može se činiti zastrašujućim, ali upravljanje porcijama i jedenje zdravih obroka odličan je početak.
Važna je dobra prehrana: ne postoji posebna prehrana za osobe s dijabetesom tipa 2. Ovlašteni dijetetičar može pacijenta naučiti o ugljikohidratima i pomoći mu u izradi plana prehrane koji možete slijediti.
Međutim, važno je obratiti pozornost na:
- Konzumiranje manje kalorija
- Smanjeni unos rafiniranih ugljikohidrata, osobito slatkiša
- Uključivanje više povrća i voća u prehranu
- Povećanje unosa vlakana
Vježbanje: svaki dan potrebno je osigurati 30 do 60 minuta tjelesne aktivnosti. Može se hodati, voziti biciklom, plivati ili raditi bilo što drugo što ubrzava otkucaje srca. To se može kombinirati i s vježbama snage, poput joge ili dizanja utega.
Pripaziti na razinu šećera u krvi: ovisno o terapiji, osobito ako ona uključuje inzulin, liječnik će savjetovati kada i koliko često je potrebno mjeriti razinu šećera u krvi.
Korištenje lijekova
Ako samo promjene u načinu života nisu dovoljne da dovedu do željene razine šećera u krvi, biti će potrebno uzimati lijekove.
Među najčešćima su:
Metformin (Fortamet, Glucophage, Glumetza, Riomet) – Ovo je prvi lijek koji se obično koristi za liječenje dijabetesa tipa 2. Smanjuje količinu glukoze koju proizvodi jetra i poboljšava odgovor tijela na proizvedeni inzulin.
Sulfonilureje – Ova klasa lijeka pospješuje proizvodnju inzulina u tijelu. Među njima su glimepirid (Amaryl), glipizid (Glucotrol, Metaglip) i gliburid (DiaBeta, Micronase).
Meglitinidi – Oni pomažu tijelu u proizvodnji više inzulina i djeluju brže od sulfonilurea. Mogu se propisati nateglinid (Starlix) ili repaglinid (Prandin).
Tiazolidindioni – Oni, poput metformina, povećavaju osjetljivost na inzulin. Možda će biti propisan pioglitazon (Actos) ili rosiglitazon (Avandia). Oni, međutim, povećavaju rizik od srčanih problema, tako da obično nisu prvi izbor za terapiju.
Inhibitori DPP-4 – Ovi lijekovi, linagliptin (Tradjenta), saksagliptin (Onglyza) i sitagliptin (Januvia), mogu smanjiti razinu šećera u krvi, ali mogu izazvati nelagodu u zglobovima i upalu gušterače.
Agonisti GLP-1 receptora – Ovi lijekovi se daju kroz iglu kako bi odgodili probavu i smanjili razinu šećera u krvi. Eksenatid (Byetta, Bydureon), liraglutid (Victoza) i semaglutid su tri od najčešće korištenih (Ozempic).
Inhibitori SGLT2 – Oni pomažu bubrezima u filtriranju više glukoze. Mogu se prepisati kanagliflozin (Invokana), dapagliflozin (Farxiga) ili empagliflozin (Jardiance). Također se pokazalo da empagliflozin smanjuje rizik od hospitalizacije ili smrti zbog zatajenja srca.
Inzulin – Dugotrajne injekcije, kao što je inzulin detemir (Levemir) ili inzulin glargin, mogu se davati noću (Lantus).
Čak i ako se promijeni način života i uzimaju lijekovi kako je propisano, razina šećera u krvi može se s vremenom pogoršati. To ne znači da se učinilo nešto loše. Dijabetes napreduje, a mnogim pacijentima na kraju je potrebno više od jednog lijeka. Tada slijedi kombinirano liječenje odnosi se na korištenje više od jednog lijeka za kontrolu dijabetesa tipa 2.
Pacijent bi s liječnikom trebao surađivati kako bi se odredila optimalna kombinacija za njega. Obično se nastavlja uzimati metformin u kombinaciji s nečim drugim.
Moguće komplikacije koje se razvijaju kod osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2
Dijabetes tipa 2 utječe na nekoliko glavnih organa, uključujući srce, krvne žile, živce, oči i bubrege. Nadalje, čimbenici rizika za dijabetes su čimbenici rizika za druge velike kronične bolesti. Liječenje dijabetesa i kontrola šećera u krvi mogu smanjiti rizik od ovih posljedica ili popratnih bolesti (komorbiditeta).
Posljedice dijabetesa i uobičajene komorbiditete uključuju:
| Bolesti srca i krvnih žila | Dijabetes je povezan s povećanim rizikom od srčanih bolesti, moždanog udara, visokog krvnog tlaka i suženja krvnih žila (ateroskleroze). |
| Ozljeda živaca u udovima (neuropatija) | Tijekom vremena, visoka razina šećera u krvi može oštetiti ili ubiti živce, uzrokujući trnce, utrnulost, peckanje, bol ili eventualni gubitak osjeta, koji obično počinje na krajevima nožnih prstiju i progresivno raste. |
|
Druge vrste ozljeda živaca |
Oštećenje srčanih živaca može doprinijeti nepravilnim srčanim ritmovima, dok oštećenje živaca probavnog sustava može rezultirati mučninom, povraćanjem, proljevom ili zatvorom. Također, erektilna disfunkcija kod muškaraca može biti uzrokovana ozljedom živca. |
| Zatajenje bubrega | Dijabetes može uzrokovati kroničnu bubrežnu bolest ili ireverzibilno zatajenje bubrega u završnoj fazi, što zahtijeva dijalizu ili transplantaciju bubrega. |
| Oštećenje oka | Dijabetes povećava rizik od ozbiljnih očnih bolesti uključujući kataraktu i glaukom, a može oštetiti krvne žile u mrežnici i potencijalno dovesti do sljepoće. |
| Problemi s kožom | Dijabetes bi može pojačati sklonost kožnim poremećajima kao što su bakterijske i gljivične infekcije. |
| Zacjeljivanje dugotrajnije | Posjekotine i mjehuri, ako se ne liječe, mogu se razviti u opasne infekcije koje polako zacjeljuju. Teška oštećenja mogu čak zahtijevati amputaciju nožnog prsta, stopala ili noge. |
| Oštećenje sluha | Bolesnici s dijabetesom češće imaju problema sa sluhom. |
| Apneja u snu | Opstruktivna apneja u snu je česta u bolesnika s dijabetesom tipa 2. Pretilost može biti primarni uzrok obje bolesti i dijabetesa i apneje. Međutim, nije poznato pomaže li liječenje apneje u snu u upravljanju glukozom u krvi. |
| Demencija | Čini se da dijabetes tipa 2 povećava rizik od Alzheimerove bolesti i drugih bolesti koje uzrokuju demenciju. Loša regulacija šećera u krvi povezana je s bržim smanjenjem pamćenja i drugih mentalnih vještina. |
Život s dijabetesom tipa 2
Dijabetes tipa 2 može izazvati niz problema u svakodnevnom načinu života, ali liječnici i okolina su uvijek tu da pomognu.
Dijabetes tipa 2, kao što je ranije spomenuto u tekstu, također je povezan s drugim zdravstvenim problemima kojih je važno biti svjestan. Dobar način za kontroliranje dijabetesa je dobra edukacija o tome što i kako činiti da se njegov utjecaj na ljudsku svakodnevicu umanji.
Danas je tu i tehnologija koja čovjeku pomaže da na vrijeme uzima terapiju, vrlo točno zna svoju razinu šećera u krvi, tj. da aktivno može pratiti svoje stanje i u skladu s njim reagirati. Naravno, vrlo je važno surađivati s liječnicima i redovito kontrolirati uspješnost svoje terapije.
Nadalje, budući da su preporučeni zdrava prehrana i fizička aktivnost, uvijek je dobro imati društvo koje će biti podrška i poticaj. Tako su zajedničke šetnje i ostale fizičke aktivnosti puno zabavnije i lakše, a zdravija ishrana može biti zajednički izazov i prilika za učenje i otkrivanje novih namirnica i zdravih jela.
Osim potpore tehnologije, medicine i okoline, bitno je biti potpora samome sebi. Dakle, brinuti o sebi, sebe i svoje zdravlje staviti na prvo mjesto kako bi dijabetes što manje utjecao na svakodnevicu i kvalitetu života ili ugrožavao život.
