Hiperglikemija

Visoka razina glukoze u krvi naziva se hiperglikemijom (šećer u krvi). Ona se javlja kada tijelo nema dovoljno inzulina ili kada tijelo nije u stanju pravilno ga iskoristiti.
Dijabetičari su osobe koje pate od visokog šećera u krvi. Nekoliko varijabli, uključujući izbor prehrane i tjelesne aktivnosti, bolest, nedijabetesni lijekovi i propuštanje ili neuzimanje dovoljno lijekova za snižavanje glukoze, mogu doprinijeti hiperglikemiji u osoba s dijabetesom.

Od presudne je važnosti upravljati hiperglikemijom jer ako se ne liječi, može se pogoršati i dovesti do značajnih problema koji zahtijevaju hitno liječenje, kao što je dijabetička koma. Također, dugotrajna hiperglikemija, čak i blaga, može se razviti do problema koji utječu na vaše oči, bubrege, živce i srce.

• Rani i kasni pokazatelji hiperglikemije
• Koji su uzročnici hiperglikemije?
• Što sve predstavlja čimbenike rizika hiperglikemije?
• Potencijalne komplikacije koje se mogu dogoditi
• Na koji način prevenirati hiperglikemiju

Rani i kasni pokazatelji hiperglikemije

Hiperglikemija ne izaziva simptome sve dok se razina glukoze dovoljno ne poveća – često iznad 180 do 200 mg/dL ili 10 do 11,1 milimola po litri (mmol/L). Simptomi hiperglikemije pojavljuju se postupno tijekom nekoliko dana ili tjedana. Što se razina šećera u krvi dulje povećava, simptomi postaju sve teži. Međutim, neke osobe s dijabetesom tipa 2 koje su ga imale dulje razdoblje možda neće imati nikakve simptome dok imaju visoku razinu šećera u krvi.

Hiperglikemija očituje se u svojim ranim i kasnim simptomima koje je vrlo važno na vrijeme spoznati. U slijedećoj tablici nalaze se spomenuti simptomi:

Prepoznavanje ranih znakova i simptoma hiperglikemije pomoći će vam da brže upravljate bolešću. Ako se hiperglikemija ne riješi, štetne kiseline (ketoni) mogu se nakupiti u krvi i urinu što uzrokuje ketoacidoza i brojne druge zdravstvene probleme.

Koji su sve uzročnici hiperglikemije?

Tijekom probave ljudsko tijelo pretvara ugljikohidrate iz obroka poput kruha, riže i tjestenine u različite molekule šećera. Jedna od tih molekula šećera je glukoza, koja je primarni izvor energije tijela. Nakon što osoba pojede, glukoza odmah ulazi u cirkulaciju, ali ne može ući u stanice većine vaših tkiva bez pomoći inzulina, hormona koji stvara vaša gušterača.

Kada se razina glukoze u krvi poveća, gušterača šalje signal za oslobađanje inzulina. Inzulin dopušta glukozu u stanice, osiguravajući gorivo koje im je potrebno za ispravan rad. Svaka dodatna glukoza pohranjuje se kao glikogen u jetri i mišićima. Ovaj postupak smanjuje količinu glukoze u krvotoku i sprječava je da postane opasno visoka. Kako se razina šećera u krvi vraća na normalu, tako se povećava i proizvodnja inzulina iz gušterače.

Dijabetes značajno smanjuje učinke inzulina na ljudsko tijelo. To može biti zbog toga što gušterača ne može proizvoditi inzulin (dijabetes tipa 1), ili može biti zbog toga što je tijelo otporno na učinke inzulina ili proizvodi nedovoljnu količinu inzulina za održavanje normalne razine glukoze (dijabetes tipa 2).

Kao rezultat toga, glukoza ima tendenciju nakupljanja u krvotoku (hiperglikemija), dostižući opasno visoke razine ako se ne kontrolira na odgovarajući način. Za smanjenje razine šećera u krvi koriste se inzulin ili drugi lijekovi.

Dakle, kao uzročnike, tj. preduvjete za pojavu hiperglikemije može se navesti:
• Nedovoljan unos inzulina ako osoba ima tip 1.
• Kod osoba s tipom 2 tijelo može proizvoditi adekvatan inzulin, ali on je neučinkovit.
• Osoba je jela više nego što je namjeravala ili je vježbala manje od planiranog
• Stres zbog bolesti, poput prehlade ili gripe.
• Drugi izvori stresa uključuju obiteljske poteškoće, probleme u školi ili u vezi.

Može se zaključiti da puno vanjskih faktora utječe na to hoće li osoba s dijabetesom potaknuti hiperglikemiju zbog čega je vrlo važno imati te faktore pod kontrolom koliko je to moguće.

Što sve predstavlja čimbenike rizika hiperglikemije?

Čimbenici rizika hiperglikemije uključuju:

• dijabetes tipa 2 ili obiteljsku anamnezu dijabetesa, gestacijski dijabetes ili sindrom policističnih jajnika
• Pretilost ili prekomjernu težinu
• Hiperlipidemiju ili razinu lipida višu od prosječne u krvi što uzrokuje visoki krvni tlak
• Neadekvatnu uporabu inzulina ili oralnih lijekova za dijabetes
• Pogrešnu injekciju inzulina ili uporabu inzulina kojem je istekao rok trajanja
• Ne pridržavanje plana prehrane za dijabetičare
• Fizičku neaktivnost
• Bolest ili infekciju
• Korištenje nekih lijekova, kao što su steroidi
• Ozljedu ili operaciju
• Emocionalne stresore poput obiteljskih neslaganja ili profesionalnih problema

Bolest ili stres mogu izazvati hiperglikemiju jer hormoni koji se oslobađaju kako bi se suprotstavili bolesti ili stresu mogu uzrokovati povećanje šećera u krvi. Čak i oni koji nemaju dijabetes mogu imati prolaznu hiperglikemiju nakon teške bolesti. Međutim, pacijentima s dijabetesom može biti potrebno više lijekova za dijabetes kako bi razina glukoze u krvi bila blizu normalne tijekom bolesti ili stresa.

Potencijalne komplikacije koje se mogu dogoditi

Neliječena ili trajna hiperglikemija može rezultirati blagim, ali i velikim posljedicama.

Među komplikacijama su:
• Infekcije kože, kao što su bakterijske i gljivične infekcije
• Dijabetička retinopatija – vrsta očne bolesti uzrokovane dijabetesom
• Vrsta bolesti bubrega poznata kao dijabetička nefropatija
• Koronarna bolest
• Dijabetička neuropatija, također poznata kao oštećenje živaca
• Bubrežna bolest
• DKA – stanje koje se obično povezuje s dijabetesom tipa 1
• HHS – povezan s dijabetesom tipa 2

Komplikacije na koži

Kada je razina šećera u krvi visoka, može se dogoditi niz problema s kožom. Na primjer, ona može biti suha i svrbiti, ili se mogu pojaviti kožne mrlje na preponama, pazuhu ili vratu. Bez obzira je li riječ o dijabetesu, predijabetesu mogu se dogoditi slijedeći problemi s kožom:

• Necrobiosis lipoidica: karakteriziraju ju žuta, crvena ili smeđa područja kože sa sitnim kvržicama.
• Acanthosis nigricans: crno, baršunasto područje kože koje se može pojaviti na preponama, pazuhu ili vratu.
• Skleroza vrhova prstiju: karakterizira ju debela, kruta koža na prstima ruku ili nogu. Ima potencijal da se proširi na druge dijelove tijela, kao što su koljena, gležnjevi i laktovi.
• Žuljevi: prema Američkoj akademiji za dermatologiju, rijetko se pojavljuju i neočekivano, ali nisu neugodni.

Važno je istaknuti da hiperglikemija može narušiti sposobnost tijela da se izliječi, što rezultira otvorenim ranama, ranama i infekcijama kože.

Ozljede živaca

Visoke razine šećera u krvi također mogu uzrokovati dijabetičku neuropatiju, svojevrsno oštećenje živca.
Postoje četiri varijante:

1. Ozljeda perifernih živaca odnosi se na oštećenje živaca koje zahvaća ekstremitete, kao što su ruke, noge, šake i stopala.
2. Autonomna – ozljeda živaca koja zahvaća organe kao što su oči, srce, mjehur, želudac i drugi.
3. Proksimalna – ozljeda živca koja zahvaća donji dio tijela (bedra, stražnjica i noge) ili trup (želudac i prsa).
4. Fokalna – oštećenje pojedinačnih živaca u glavi, licu, prsima, rukama ili nogama.

Oštećenje živaca se razvija postupno i može se manifestirati kao trnci, utrnulost, slabost ili osjetljivost. Također možete imati ugroženu funkciju (kao što je curenje mjehura) ili akutnu nelagodu.

Oštećenja oka

Ako se ne liječi odmah, hiperglikemija može uzrokovati probleme s vidom, uključujući sljepoću. Iako se možda neće odmah primijetiti nikakvi problemi s vidom, visoke razine šećera u krvi mogu oštetiti krvne žile u očima, uzrokujući oticanje ili zamagljen vid.

Mogući problemi uključuju:

1. Retinopatiju povezanu s dijabetesom – Dijabetička retinopatija uzrokuje rast novih krvnih žila na stražnjoj strani oka, utječući na mrežnicu. Retina je dio oka odgovoran za obradu svjetlosti.
2. Makularni edem – Ovo zadebljanje u makuli, dijelu mrežnice, može otežati razaznavanje lica, čitanje ili vožnju.
3. Glaukom i katarakta – Hiperglikemija također može uzrokovati nakupljanje naslaga na leći ljudskog oka, poznatije kao katarakta, ili oštećenje vidnog živca, poznato još i kao glaukom.

HHS

HHS je neuobičajena bolest koja prvenstveno pogađa starije osobe s dijabetesom tipa 2. Okidač, kao što je bolest, može ga pratiti.

Kada je razina glukoze u krvi visoka, bubrezi izbacuju šećer u mokraću, koja sadrži vodu. Kao rezultat, krv postaje koncentriranija, što rezultira povišenom razinom soli i glukoze u krvi. HHS, ako se ne liječi, može uzrokovati dehidraciju opasnu po život, pa čak i nesvjesticu.

Brojne su komplikacije koje mogu biti izazvane hiperglikemijom, a većina njih ima značajan utjecaj na kvalitetu ljudskog života zbog čega je opasno zanemariti ju, ne kontrolirati ju i ne tretirati ju ispravno.

Na koji način prevenirati hiperglikemiju?

Redovito testiranje razine šećera u krvi moglo bi pomoći u otkrivanju hiperglikemije. Međutim, postoji nekoliko radnji koje se mogu učiniti kako bi se spriječio skok ili snizila razinu šećera u krvi.

Važno je postati svjestan porcija ugljikohidrata i kako oni mogu utjecati na razinu šećera u krvi nakon jela. Brojanje ugljikohidrata jedna je od metoda za rješavanje ovog problema. Nadalje, dobro je izbjegavati hranu s visokim glikemijskim indeksom (GI) i umjesto toga odabrati obroke s niskim GI koji će pomoći da tijelo učinkovitije regulira razinu šećera u krvi. Štoviše, povećanje količine vlakana u svojoj prehrani je jedna od dobrih opcija ishrane. To može pomoći odgoditi probavu ugljikohidrata, što može spriječiti skokove šećera u krvi.

Održavanje zdrave tjelesne težine održava normalnu razinu šećera u krvi u tijelu. Cilj je biti što aktivniji; održavati redovitu tjelovježbu koja može pomoći tijelu u preradi više šećera. Naravno, jako je važno ispravno uzimati inzulin kao i ostale lijekove koji su uključeni u terapiju.

Nadalje, mentalno zdravlje ne smije ostati zanemareno. Treba paziti na san i naučiti tehnike upravljanja stresom. Stres može potaknuti proizvodnju kemikalija koje održavaju visoku razinu šećera u krvi zbog čega ga treba uklanjati što je više moguće iz svoje svakodnevice.

Kako bi postojala kontrola nad hiperglikemijom potrebno je redovito kontrolirati razinu šećera u krvi, kao i biti u kontaktu sa svojim liječnikom kako bi terapija uvijek bila u skladu sa zdravstvenim stanjem. Veći fokus na zdraviju ishranu i tjelovježbu može značajno pripomoći medicinskoj terapiji, a to je najmanje što osoba samostalno može učiniti.